Vinaverov trg u Šapcu

Autorka: Milena Zindović

Autorke oblikovanja fasade Zorkinog solitera: Milena Zindović i Katarina Dubljanin

Realizacija: oktobar 2019 – februar 2020

Prostor Vinaverovog trga u Šapcu formiran je izmenom saobraćajne matrice na prostoru raskrsnice ulica Karađorđeve, Pop Lukine i Kajmakčalanske. Skretanjem saobraćajnog toka iz Pop Lukine u Kajmakčalansku, omogućeno je formiranje pešačkog platoa na kraju Karađorđeve ulice, koja je važna pešačka komunikaciju u centru Šapca. Postojeći plato ispred Zorkinog solitera sačuvao je svoj postojeći oblik, kao i funkciju parkinga za stanare.

Obzirom da je Grad Šabac doneo odluku da ovaj prostor posveti svom znamenitom sugrađaninu Stanislavu Vinaveru, novi plato je dizajniran tako da predstavlja fizičku i prostornu interpretaciju dela Vinaverovog teksta Gromobran Svemira iz 1921. godine:

Po starim naučnim predanjima postoji negde, na nekoj zvezdi ovakav poredak stvari;

Dole je obična zemaljska površina. Na zemlji toj raste cveće, drveće i prostiru se zelena jezera. Svuda, po toj zemlji, rasejane su električne centrale. U tim stanicama vise crne table, sa brojevima. Svaka cifra na tabli osvetljena je crvenom svetlošću, i označava neki promenljivi odnos nečega što se dešava na dva gornja sloja:

Iznad zemlje dva su gornja sloja. Oni, materijalno, možda i ne postoje; ali su po njima predmeti poređani tako, kao da na nečemu stoje.

Na prvoj gornjoj površini klize kuće i ljudi. Neki put, ceo prvi sloj okreće se. Po kad kad zastane — a ljudi i kuće nošeni su vrtoglavim maticama.

Na drugoj gornjoj površini, koja je iznad prve, blude i klize mirisi neobuzdani, muzike tihe, orkestri poludeli i svetlosti promenljive i očajne. Kad ljudi, koji su na prvoj gornjoj površini zažele mira, cveća i odmora, oni siđu na zemlju svoju zelenu, jednim pokretnim stepenicama. No demon traženja doveo je ljude u stanice električne.

Osnova trga

Središte trga oslobođeno je popločanja i formira se blago upušteni travnati tepih. Oblikovanje “ploča” od štampanog betona koje mestimično ulaze i izlaze iz zelenila, dodatno naglašava osećaj slojevitosti – stvara se utisak da moguće podići ploču, a ispod nje će se ukazati sveža zelena trava prvog sloja.

Trg je opremljen klupama čiji je dizajn takođe inspirisan Vinaverovim tekstom. Postavljene su i inkluzivne, specifično dizajnirane za upotrebu osoba u invalidskim kolicima. I oblikovanje nove česme prilagođeno je upotrebi osoba u invalidskim kolicima.

U zelenoj površini na Vinaverovom trgu zasađeno je 15 novih sadnica drveća – njihove krošnje su deo trećeg, efemernog sloja trga, uz nove stubove osvetljenja i pergolu. Crvena pergola je ekspresionistički element oblikovanja trga. Svojom optimističnom bojom i pokrenutom geometrijom unosi neočekivano i dinamično u javni prostor, u duhu Vinaverovog ekspresionizma.

Delovi pergole predviđeni su za sedenje, dok se njeni stubovi i ramovi u budućnosti mogu koristiti za različite umetničke postavke u javnom prostoru ili okvir za rastinje. Njena višeznačnost daje novi sadržaj javnom prostoru, a “uneti novu dinamiku, i nova obrazloženja, nov ritam i nov tok, u staru stvarnost” je cilj ekspresionizma kako ga definiše Vinaver.

Vinaverov Gromobran svemira simbol je čovečijih pokušaja komunikacije sa vanvremenskim, posebno u vremenima nezadovoljstva i promena. Na Vinaverovom trgu iskorišćeno je već postojeće prisustvo kule – Zorkinog solitera, kome je dinamičnom rekompozicijom fasade udahnut novi život, u saradnji sa sa arh. Katarinom Dubljanin. I ovde je geometrija u službi ekspresionističke dinamike, a nova fasada percipirana kroz kretanje daje utisak da se objekat menja.

Novi izgled solitera i geometrija pergole međusobno korespondiraju, stvarajući vizuelno ali i simboličko jedinstvo, koje se sa parternog uređenja prenosi u vertikalu, poput fizičke manifestacije Gromobrana svemira.

Svi elementi urbanog oblikovanja trga su višeznačni, te pored svoje osnovne funkcije sa sobom nose i simboliku kojom ceo trg pretvaraju u spomenik liku i delu znamenitog književnika. Vinaverov trg je novi, inkluzivni javni prostor za gradski život, a ujedno i omaž Vinaverovoj modernosti i slobodi izraza. Ceo prostor uklapa simbolizam i ekspresivnost njegovih dela sa savremenim urbanim dizajnom. Na ovaj način Vinaver u Šapcu dobija prostor kakav zaslužuje – prostor okupljanja, zadržavanja, promišljanja; prostor modernosti, ispunjen simbolikom i dinamikom, izbačen iz ravnoteže i sa dozom humora.

Fotografije: Djordje Djerić

Leave a Reply

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *